Sarajevo je grad kontrasta
Bosnu i Hercegovinu je prvi put kao fotograf posjetio tokom rata, 1993. godine, da bi prilikom kasnijih dolazaka upoznao mnoge prijatelje.
- Jedan od njih me 1994. godine u Parizu upoznao sa prijateljicom, danas mojom suprugom Nadirom, koja je u ratu izbjegla u Francusku. Ona je godinama radila u francuskoj modnoj industriji, a nakon saradnje sa bh. pletiljama, poželjela je njihove proizvode predstaviti svijetu te se 2012. godine vratila u Sarajevo.
Priču o jednoj od članica Udruženih, ženi kojoj je pletenje psihoterapija, a potom i egzistencija i dostojanstvo, Nicolas je odlučio pretvoriti u dokumentarni film.
- Film će govoriti o dugotrajnim posljedicama rata, kao i ručnom radu koji osobu nakon traume opušta i iz pozicije žrtve je vodi u poziciju radnika, učitelja i umjetnika.
Ljudi u ekstremnim situacijama
Kako ga zanimaju priče o ljudima u ekstremnim situacijama, posao ga je vodio u Afganistan, na Tibet...
- Godinama sam bio član ekspedicija na Arktik, što sam sarajevskoj publici predstavio 2017. na izložbi fotografija Arktičke sudbine u Zemaljskom muzeju. Ljudima je dosta ratnih tema i vole vidjeti nešto drugačije, iako svima preporučujem posjetu Historijskom muzeju i Muzeju ratnog djetinjstva.
Između brojnih putovanja, Nicolas u Sarajevu uživa sa porodicom.
- Naš omiljeni restoran sa pogledom na grad je Kod Bibana. Volimo šarmantna, intimna mjesta bez gužve – tradicionalna jela Aščinice Hadžibajrić, ali i Sushi san.
Kako se u Sarajevu na malom prostoru dešava toliko toga, često bježi u prirodu.
- Volim voziti bicikl po prelijepim predjelima Umoljana,, Konjica...

RE:SPACE Designers Hub

Hotel Baškuća


































