Sarajevo je grad koji vrijedi posjetiti!
Kako je sarajevsko Narodno pozorište te 2006. primalo plesače, Ekaterina je odlučila ovdje okušati sreću i kaže da se zbog toga nije pokajala.
- Baletnu školu završila sam u Krasnodaru, gdje sam plesala od desete godine. Nakon diplomiranja odabrala sam posao u Sarajevu, gdje sam tokom vremena zadobila povjerenje autoriteta koji su mi dali solo uloge, a danas svoje znanje prenosim na djecu - kazala nam je na tečnom bosanskom.
Brojni prijatelji i porodica
Sjeća se da su, kada je tek stigla ovdje, na zgradama još uvijek bile primjetne posljedice rata, pa je i obični vatromet na Dan grada znao biti traumatično iskustvo.
- Razumjela sam vaš jezik, jer imamo dosta sličnih riječi, ali nisam govorila sve dok ga dobro nisam naučila. Kada sam tek došla čula sam mnogo priča o ratu i sretna sam što je grad dosta napredovao u zadnjih desetak godina, što primjećuje i moja baka, koja mi u posjet dolazi svake druge godine.
U Sarajevu je osnovala porodicu, pa se trudi svaki slobodan trenutak provesti sa suprugom i sinom.
- Sin voli gledati moje predstave. Zavirio je i na probu „Omera i Merime“, prelijepe priče koje sam dio, a koja podsjeća na Romea i Juliju i čija te muzika odmah povuče da igraš.
Naglašava da je u Sarajevu stekla dosta prijatelja, a često se druži i sa zemljakinjom, Ruskinjom Ljudmilom Valjevac, koja u Sarajevu drži salon ljepote.
Otkriva kako voli čitati knjige Ive Andrića i slušati muziku Đorđa Balaševića, koja je smiruje i tjera na razmišljanje.
Gostima Sarajeva preporučuje da posjete planine oko grada, prošetaju Darivom, Vrelom Bosne i Vilsonovim šetalištem, koje smatra bajkovitim u jesen.
- Najljepši pogled na Sarajevo je onaj sa stare željezničke stanice na Bistriku, gdje sam se sa suprugom slikala nakon vjenčanja. U gradu si, a sa visine gledaš Baščaršiju, gdje obavezno treba otići vidjeti Vijećnicu i Sebilj.

RE:SPACE Designers Hub

Hotel Baškuća


































