Sarajevo je model moje zamišljene Evrope

Raznolikost, spoj tradicionalnog i modernog, multireligioznost, ali i činjenica kako je ovaj grad nepobitni dokaz ideje da se sve različitosti mogu pomiriti i da se može stvoriti harmonija, su ono što Maju najviše veže za Sarajevo.

Maja je odrastala na Alipašinom polju i, kako kaže, svaka pukotina u asfaltu, svako drvo, svaki park u C-fazi duboko je urezan u njeno sjećanje. Također, vezana je i za Goricu, gdje je često odlazila kod očeve majke koja ju je, tokom njihovih dugih šetnji, prva počela upoznavati sa prošlošću Sarajeva.

Najviše voli prošetati uz Miljacku pokraj Akademije likovnih umjetnosti, a inspirišu je i šetnje Baščaršijom pred zalazak sunca.

Kada želi pobjeći iz Sarajeva, odlazi na Crepoljsko, na ture šetnje za koje kaže da su predivne u bilo koje godišnje doba. Smatra da Sarajevu najljepše pristaje proljeće, zbog behara i „izlaska“ iz tamnih kaputa u šarenu odjeću.

Kafu najviše voli popiti u Mirisu dunja i Rahatlook-u jer joj se dopadaju ambijenti ta dva cafea, a ne može odoljeti ni domaćim sokovima od zove i ruže.

Za večernji izlazak s prijateljima najčešće bira restoran Četiri sobe gospođe Safije zbog divnog ugođaja i hrane, a preporučuje i Tavolu i Avliju. Ćevape najviše voli pojesti u Petici.

Kada je riječ o kulturnim sadržajima, ističe da je najsretnija tokom festivala, naročito MESS-a kada ima mogućnost da gleda vrhunske predstave, a SFF smatra jednim od najznačajnih filmskih događaja u ovom dijelu Evrope.

Utočište i smiraj načešće nalazi u haremu Begove džamije i u , a najljepšom zgradom u gradu smatra Akademiju likovnih umjetnosti.