Sarajevo je siguran grad!

Lilia je za Sarajevo prvi put čula kada se njena mama, dok su još uvijek živjeli u Moskvi, udala za Sarajliju. A, kada se bračni par odlučio i preseliti u naš grad, Lilia se odvažila i pridružila im se.

S obzirom da je čula za nesretna ratna dešavanja koja su netom prije njenog dolaska pogodila našu zemlju, Lilia je Sarajevo zamišljala kao sivi, razrušeni, mračni grad. Međutim, po dolasku se ugodno iznenadila, jer je veći dio porušenih zgrada već bio obnovljen, Sarajevo joj se dojmilo kao mala metropola, a pozitivna atmosfera u gradu za nju je predstavljala istinsko osvježenje.

Iako joj se nakon života u Moskvi Sarajevo činilo sićušno, dobrota i gostoprimstvo na koje je na svakom koraku nailazila učinili su joj život u našem gradu podnošljivim, pa je prilagodba prošla bez većih problema, a Sarajevo joj je s vremenom poraslo u očima.

Upravo su ljudi ono što joj se najviše svidjelo i što je još uvijek fascinira u vezi sa Sarajevom. Naglašava kako su Sarajlije potpuno drugačije od prilično hladnih i rezervisanih Moskovljana, pa je zbog susretljivosti i ljubaznosti njegovih građana u našem gradu vrlo brzo uspjela pronaći dosta iskrenih prijatelja uz koje se ovdje osjeća kao kod kuće.

Kao manu Sarajlija navodi činjenicu da ponekad znaju biti pasivni, a njihovim najvećim vrlinama smatra njihovu velikodušnost i spremnost da uvijek pomognu. Dodaje i kako su Sarajlije veoma druželjubive i miroljubive, što su, također, osobine koje veoma cijeni.

Ugodno ju je iznenadio i zadivio sarajevski „Bunar želja“, običaj da se jednom godišnje, bez obzira na vjeroispovijest, obiđe i novčanim prilozima donira turbe Sedam braće, Franjevačka crkva Svetog Ante i Stara pravoslavna crkva na Baščaršiji.

Najteže joj je bilo naviknuti se na činjenicu da je Sarajevo, po njenim shvatanjima, mali grad. Kroz smijeh ističe kako to ima i svojih prednosti, jer je sve blizu i svuda možete stići laganom šetnjom.

Kada se želi odmoriti od svega, pobjeći od gradske vreve i razbistriti misli, Lilia je stvorila svoj mali ritual koji joj u tome pomaže - kasno uvečer se odveze do Žute tabije i uživa u tišini i prelijepom noćnom pogledu na grad.

Ono što ističe kao veliku prednost Sarajeva je činjenica da je u našem gradu stopa kriminaliteta dosta niska, za razliku od Moskve, pa kaže kako je puno mirnija otkako živi ovdje, te da osjećaj sigurnosti u našem gradu ne bi mijenjala ni za šta na svijetu.

Kada bi morala birati simbol Sarajeva, za Liliu tu nema dileme – to je bez sumnje Sebilj na Baščaršiji i mnoštvo golubova koji u svako doba godine okupiraju Baščaršijski trg.

Onome ko prvi put dolazi u Sarajevo Lilia savjetuje da se opusti i u potpunosti uživa u ljepoti, historiji i raznolikosti ovog grada, te da se potrudi upoznati nekog od lokalnih stanovnika, uz koje će najlakše osjetiti i doživjeti Sarajevo.

Preporučuje i obaveznu jutarnju šetnju Baščaršijom, jer je doživljaj besciljnog lutanja u tišini, uz miris pržene kafe, zaista neprocjenjiv, kaže za kraj našeg razgovora Lilia.