Baščaršijski trg

Duž svoje putanje sreće se sa ulicama Bravadžiluk, Kazandžiluk i Luledžina sa istočne, odnosno Trgovke, Sarači i Ćulhan sa zapadne strane.

Do 1908. se u gornjem dijelu današnje ulice nalazio još jedan, centralno postavljen blok dućana, a od prostora na kojem će kasnije niknuti sebilj su na sjever išle dvije ulice – čaršije, sa čije obje strane su bili dućani. Južno, do raskršća sa Saračima, prostirao se manji pijačni trg, nakon čega se nastavljala čaršija Halača.

Ulica koja je od prostora današnjeg sebilja prema sjeveru išla sa zapadne strane zvala se Halvadžiluk, a ona koja je prema sjeveru vodila istočnom stranom i koja je bila povezana sa trgom na jugu zvala se kao i trg, Baščaršija (tur. baş – glava, glavni; çarşı – čaršija, trgovište) i bila je glavna sarajevska čaršija.

U požaru od 15. oktobra 1908. izgorjela su 32 dućana u Halvadžiluku i ulici Baščaršija, nakon čega je između 1911. i 1913. izvršeno oblikovanje tog prostora na način kakvog ga danas poznajemo i spajanje Halvadžiluka i Baščaršije u jednu ulicu. Od 1913. je na svom mjestu i Wittekov sebilj, jedan od najprepoznatljivijih simbola Sarajeva.

Proširenje ulice Baščaršija prema jugu i rušenje dućana u gornjem, sjevernom dijelu Halača izvršeno je 1951. godine.